Vjera u bolju budućnost

Hotel Marigold (The Best Exotic Marigold Hotel), red. John Madden

• 
  
  Donekle slično kao Noćni brodovi (2012) Igora Mirkovića koje smo u hrvatskim kinima gledali u približno isto vrijeme, Hotel Marigold Johna Maddena, prema scenariju Ola Parkera utemeljenoga na romanu These Foolish Things Deborah Moggach, u središtu zanimanja ima umirovljenike koji požele pobjeći od svakodnevice, odnosno na neki način još jednom okusiti dah mladalačke pustolovine i slatke neizvjesnosti. Dok Mirkovićev par iz staračkog doma u unutrašnjosti Hrvatske kreće prema moru s mutnom nadom u još jednu romansu, Maddenovih sedmero Britanaca putuje u Indiju, očekujući više-manje da će mistika i egzotika daleke zemlje ljekovito djelovati na rješavanje njihovih konkretnih problema financijske, zdravstvene ili duhovne prirode.
  
  Na samom početku, dok nas upoznaje s glavnim likovima, iskričavo duhovit, precizan i efektan poput kakve ekranizacije teksta iz pera Richarda Curtisa, Hotel Marigold donekle pati od boljke razmjerno karakteristične za mnoge suvremene filmove, a ta je da sve najbolje ponudi odmah, da bi se kasnije malo po malo razvodnio i iznevjerio inicijalno obećanje proljeća.
  
  Ipak, riječ je o lako gledljivom, premda ne i osobito pamtljivom ostvarenju sa spretno uravnoteženim omjerima ozbiljnoga i komičnoga, mudroga i vickastoga, entuzijastički poletnoga i nepesimistički meditativnoga, videospotovski dinamičnoga i neobvezujuće opuštenoga, što se s podjednakim povjerenjem oslanja na privlačnost nimalo britanskog šarenila boja i zvukova te vreve masa u oku ugodno snimljenom Jaipuru i na velemajstorski pogođene izvedbe britanskih glumačkih prvaka-veterana, odnosno na standardnu suzdržano uvjerljivu životnost Judy Dench i Toma Wilkinsona, osebujan komički nerv Billa Nighyja i naglašeno glumački pristup Maggie Smith, kojima uz rame stoje manje istaknuti Celia Imrie i Penelope Wilton (obje nam znane kao gologrude bakice iz Djevojaka s duplerice (Calendar Girls, 2003) Nigela Colea) te Ronald Pickup.
  
  Osmišljen kao optimistično-poticajno ostvarenje sa sretnim završetkom i porukom kako nikad, pa čak ni ujesen života u kojem više ne cvjetaju ruže, ne treba odustati od vjere u bolju budućnost, Hotel Marigold zadovoljavajuće dostojanstveno ispunjava svoje nepretenciozne, umjereno ambiciozne ciljeve.
  
  © Janko Heidl, FILMOVI.hr, 27. prosinca 2012.

Piše:

Janko
Heidl