Topli osmijeh s margine u svijetu sirovih kontrasta i tihe empatije

Starlet, red. Sean Baker, SAD, UK, 2012.

• Sean Baker je kreativno, toplo i emotivno filmsko redateljsko biće koje na tako zahtjevan a opet začuđujuće jednostavan način svojstven samo rijetkima, spaja razne karaktere, različitih pozadinskih priča i miljea te ih miješa u emocionalni melting pot od kojeg često puca srce. On to radi naoko nepatetično ili ipak s dozom patetike koja je sasvim okej, sasvim pristala i koja je opravdana.

  Njegov istinski uzor je Lars von Trier, taj cinični mizantropski genij koji isto tako u svojim filmovima sudara opozitne svjetove. Ipak, Bakerov rukopis puno je svježiji, razigraniji i puno sunčaniji. Baker za razliku od  Von Triera koji svoje likove voli pustiti da se koprcaju i muče, svoje likove voli i oprašta im, ne sudi im i u njima počesto vidi samo tople duše univerzuma.  

  Jer, tko bi na tako uspješan način (osim možda, na pamet mi pada jedino njegova britanska sestra po senzibilju Andrea Arnold) sudarao svjetove marginalnih, bilo starih i oronulih, bilo siromašnih i gladnih, bilo mladih ali nesretnih, bilo bogatih ali nezadovoljnih?

  Baker, već priznat ne samo na marginama, dobitnik Oscara za režiju (film Anora iz 2024.), autor je koji je zahvaljujući svojoj toplini ali i vrsnoj nadarenosti morao uspjeti. Podsjeća malo na onaj topli Hollywood neiskvarenih davnih godina kada su filmove snimali istinski zaljubljenici u sedmu umjetnost.

  U svom filmu Starlet iz 2012. Baker uvodi živopisne karaktere, vrlo neplošne i uvjerljive, kao i u većini svojih filmova, likove porno glumice Jane te starice Sadie koje se na neočekivan način sprijatelje.¸Jane na dvorišnoj rasprodaji kupi termosicu od stare Sadie i u njoj nađe hrpu novca za koje Sadie nije očito znala.

  

  Prvo djevojka uživa trošeći u luksuznim buticima, odlazi na skupe tretmane, no to joj brzo dosadi. Zatim novac sakrije u svoje platforma crvene čizme za posao no taj će novac naći njezina prijateljica Melissa, također porno glumica ovisna o cracku. Tu će nastati konflikt kada Jane odluči sve novce potrošiti na put u Pariz kao poklon ostarjeloj Sadie.

  Film je kontrapunkt dvaju svjetova, staračkih bingo kulisa i mladalačkih porno setova, jednog rezerviranog za 70+, drugog uglavnom rezerviranog za 40-. Prvi odiše nafatalinom i staračkim mirisom, tim vonjem bliske smrti, dok drugi buja u rasplamsaju droga, alkohola i tjelesnih izlučevina koje luče proljeće života i bujnost prirode.

  Starica neće doznati čime se njezina prijateljica Jane bavi, no ni Jane do samog kraja neće doznati staričine tajne i vješto skrivane boli.

  U glavnim ulogama Jane i Sadie su unuka samog Ernesta Hemingwaya, Dree Hemingway, inače poznati model i glumica u nezavisnim filmovima te Besedka Johnson, inače naturščica kojoj je to bila prva i posljednja uloga budući da je preminula netom nakon izlaska filma, 2013.

  

  Njihova nevjerojatna kemija je zastrašujuće moćna, a uloge u biti usamljenih žena koje se dotiču na emocionalnoj razini funkcioniraju izvrsno. Po meni je ovaj film bolji od Bakerove nagrađene i razvikane Anore, puno topliji i neposredniji. Baker je ipak radio bolje filmove od Starlet ( inače tako se u filmu zove psić čivava naslovne junakinje Jane), spomenimo Floridu Projekt te Mandarinu.

  Ipak ostaje žal što mainstream svijet nije prije prepoznao talentiranog gospodina Bakera, što se dugo povlačio po marginama nezavisnog svijeta filma, no za priznanje bolje ikada nego nikada.

  Baker ima vrsnu kemiju s glumcima, često amaterima; spomenimo uz to i da sam piše scenarije te režira, recimo da je često one man band. Ostaje samo nada da će taj holivudski dečko – sada priznat i ovjenčan, bogat i na vrhu, ostati vjeran temama i likovima koje najbolje zna prikazati. To su vječni životni luzeri s margina kojima život nije bajan i okrenut na onu sunčanu stranu, no oni se smiju, zbog Bakerove ljubavi i naklonosti, oni se smiju makar im je zubalo trulo i smrdljivo, oni se smiju toplim osmijehom djece koji jedini oboružava. Ili drugačije rečeno, on ružnoće i ekstreme svijeta slika toplim bojama i samo sa zrncem patetike. Upozorava na sve probleme i krize moderne civilizacije, i slika sve one stroge kontraste, bilo siromaštva/bogatstva, ljepote/ružnoće – što fizičke, što duhovne, bilo one starosti/mladosti ili gluposti-neukosti/intelekta-obrazovanja. Ustvari radi što jedan veliki sineast i treba: promatra život na mikro i makro razini i na velikom platnu ga zadržava za buduće generacije.

  

  ©Ivana Perić, FILMOVI.hr, 1. kolovoza 2025.

Piše:

Ivana
Perić