Filmsko svjedočanstvo o neizrecivoj humanitarnoj tragediji
Glas Hind Rajab, red. Kaouther Ben Hania, Tunis, Francuska, SAD, 2025.
-
Tuniska redateljica Kouther Ben Hania u svijetu kinematografije odavna je prepoznata kao jedna od istaknutijih filmašica iz magrepske regije (valja se prisjetiti primjerice i vrlo zapažene Tunižanke Amel Guellatay i njezina kino-hita Odakle vjetar dolazi). Ono što povezuje Ben Haniju i ostale umjetnike s ovog područja, sklonost je direktnu i angažiranu govoru o političkim krizama u svijetu, o problemima ratovanja, gladi i siromaštva. 21. stoljeće tone u sve dublji mrak alijenacijskoga globalizma, korporativne hegemonije i vladajućih interesa najmoćnijih svjetskih sila. Ne čudi nimalo što je redateljica njezina profila (iza nje su naime tri dokumentarca: Challat of Tunis, 2014., Zaineb mrzi snijeg, 2016. i Četiri kćeri, 2023.) odlučila progovoriti o aktualnome arapsko-izraelskom ratu kao geopolitičkom sukobu koji traje praktički od 1948. godine, a uključuje neprekidnu palestinsku borbu za državnost, stalne napetosti u Pojasu Gaze i Zapadne obale, ali i kontinuiranu provokaciju militantnoga Hamasa. Sudbina maloga čovjeka u uvjetima neprestane neizvjesnosti, ratnih strahota i vjerske podijeljenosti bila je temom i izvrsna, Oscarom nagrađenoga dokumentarca Jedina zemlja (2024.), u režiji četiriju palestinsko-izraelskih mladih aktivista, osnaženih idejom da autentično progovore o nepotrebnom izraelskom raseljavanju palestinske zajednice i izraženom apartheidu na tom području.Glas Hind Rajab, u režiji Kaouther Ben Hanije, ispraćen je 23-minutnim ovacijama nakon svjetske premijere u Veneciji, a potom je i višestruko nominiran: za Europsku filmsku nagradu u kategoriji najboljeg filma, a ovogodišnji je i tuniski kandidat za Oscara u kategoriji najboljega međunarodnoga igranoga filma. Audiosnimke o genocidu nad palestinskim narodom u Gazi, korištene u ovome Ben Hajinu uratku, obišle su svijet. Kad je o ovoj potresnoj drami riječ, svi kritičarski pogledi koji bi išli u smjeru traženja nekakve tendencioznosti u njoj, blijede pred neumitnom slikom stradavanja nevinih, pa je tako i svaki govor o možebitnim aktivističkim konotacijama s političkim prizvukom bespredmetan jer se udaljava od sadržaja filma u njegovu esencijalnom smislu. Širenju svijesti o civilnome pogromu u Gazi pridružila su se i velika holivudska imena u svojstvu koproducenata ovoga filma: Brad Pitt, Joaquin Phoenix, Rooney Mara, Alfonso Cuarón i Jonathan Glazer.
Ono što Kaouther Ben Haniji nije pošlo za rukom s dvama filmovima nominiranima za nagradu Oscar (Četiri kćeri, Čovjek koji je prodao svoju kožu) moglo bi se vrlo lako ostvariti s Glasom Hind Rajab, snimljenome prema istinitim događajima u području Ramale, grada udaljena 80 km od neuralgična Pojasa Gaze. Četiri snažne glumačke pojave iznose dramatičnu priču koja započinje in medias res: Saja Kilani, Motaz Malhees, Clara Khoury i Amer Hlehel utjelovljuju volontere Crvenoga polumjeseca u srcu palestinske države, suočene sa svakodnevnim stradavanjima civila i materijalnim razaranjima.
U ovoj dokumentarnoj drami komunikacija koja se odvija u virtualnome svijetu prva je nada u akciji spašavanja onih koji tijekom svakodnevna granatiranja ostaju zarobljeni pod ruševinama zgrada ili u uništenim automobilima. Vapaj šestogodišnje djevojčice Hanood (fonetski izgovor) tematski i idejno u filmu stoji na braniku ljudske empatije i požrtvovnosti u svijetu koji nikako da prigrli ideju o miru kao o jedinome spasu. Volontersku misiju četiriju predanih kolega, Ben Hanija predstavlja kao sjeme nade za neki bolji svijet koji ne bi smio stavljati politička dogovaranja ispred humanosti.
U 89 minuta filma kondenzirana je sva neizvjesnost oko čekanja kao psihološki izazovna procesa, kako za jednu djevojčicu zarobljenu u olupini automobila (sa smrtno stradalima članovima ujakove i tetkine obitelji), tako i za njezina ujaka iz Njemačke, strahom izbezumljenu majku i cijeli tim vidno iscrpljenih volontera koji se suočavaju s egzistencijalnim apsurdom: u žarkoj želji da spase ozlijeđeno dijete, udaljeno od njih tek osam kilometara, susreću se sa zamornim protokolima ratne administracije koja podliježe suspektnim odobrenjima i korekcijama svjetskih institucija dok se ne odobri zeleno svjetlo.
Kompleksnost filma, međutim, nadilazi bolnu jednostavnost tipične ratne priče u kojoj je mali čovjek izložen različitim pogibeljima. Sukob je jedan od provodnih motiva filma, vidljiv kao stalno mjesto čovjekove interakcije s drugima. Naime, impulzivni i osjećajni Omar, kojega glumačkom ekspresivnošću utjelovljuje Motaz Malheez, nerijetko dolazi u konflikt s nadređenim – Mahdi međutim pokušava zadržati prisebnost i zaustaviti trend osipanja svojega tima. Iako su ujedinjeni istom misijom spašavanja života, njihove različite reakcije na stresni događaj filmskim jezikom zrcale svu složenost međuljudskih odnosa i brzo stvaranje ozračja za potencijalno neprijateljstvo i razdor. Amer Hlehel autentično je i snažno utjelovio karakter „kojemu je Stvoritelj dao puno pa od njega mnogo i zahtijeva“.
Nesloga i razdor među istima jedan je od najopasnijih trenutaka, režijski istaknut u poučne svrhe. Reakcije pak ženskoga volonterskog tima na napetost i neizvjesnost oko Hanoodina spašavanja, emocionalno su prispodobljene u nešto manje impulzivnom obliku, ali zato psihički intenzivnijem (istaknuta volonterka od psihofizičke pogođenosti pada i u nesvijest). I dok Saja Kilani gracioznom suptilnošću utjelovljuje Ranu, djevojku samaritanske duše i nevjerojatne nježnosti, Clara Khoury tumači lik mentalno snažne psihologinje, Raninu stariju sestru, koja i u rubnim situacijama zadržava prisebnost i nadu u najbolji ishod. Ratna sreća, dakako, mnogo je rjeđi scenarij od očekivanih stradanja i još jedan pokazatelj razorne moći militantnoga sukoba u kojem je najveća žrtva nedužno stanovništvo.
Jedini aktivizam ove potresne dokumentarne drame, u kojoj glumci predstavljaju heroine i heroje spašavanja, dandanas aktivne u najugroženijim palestinskim područjima oko Pojasa Gaze, počiva na apelu utjecajnim svjetskim silama kako bi se zaustavilo krvoproliće nevina, gladna i osiromašena naroda. Poziv je to, dakako, i izraelskim i palestinskim vlastima na razbor i pokušaj mirnijeg iznalaženja rješenja za zaraćene strane.
Glas Hind Rajab film je koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim: osim što gledatelja suočava s arhivskim snimcima i svjedočenjem preživjele majke, Ben Hajina kamera snimala je u krupnome planu kao svjedok stvarnosti koja se, nažalost, i dalje jednakim intenzitetom odvija pred očima svekolike svjetske javnosti. „Sačuvajte djetinjstvo Gaze prije nego što se ugasi njegovo posljednje svjetlo“, riječi su majke preminule djevojčice i spiritus movens svima koji su altruistično prionuli snimanju Glasa Hind Rajab – filma koji donosi opominjuće znake vremena u kojem živimo.
©Vesna Aralica, FILMOVI.hr, 2. prosinca 2025.