Nostalgične reminiscencije i pitoreskno oživljavanje Zagreba 1950-ih

5. Hrvatska književnost na filmu i televiziji 1990-ih: Fergismajniht (Ne zaboravi me), 1995., prema igrokazu Blue Christmas, Nina Škrabe, 1990.

• Nino Škrabe slovi za jednoga od najplodnijih dramatičara, prevoditelja i publicista u Hrvatskoj 70-ih, 80-ih i 90-ih godina 20. stoljeća. Blue Christmas jedan je od njegovih četiriju božićnih igrokaza (Sveta obitelj u razbojničkoj špilji, Isus u snack-baru, Pomoćnica Marija), tiskan u izdanju Salezijanskoga centra 1990., koji su svojevremeno izvodile amaterske družine diljem Hrvatske. Nakon američke praizvedbe u Los Angelesu, u režiji Jakova Sedlara a u izvedbi Borisa Miholjevića i Borisa Pavlenića, djelo je u svijetu (Švicarskoj, Australiji, Njemačkoj, Mađarskoj itd.) i u Hrvatskoj uprizoreno više od 300 puta. Nakon svečane hrvatske premijere u Jastrebarskome (rodnome mjestu Nine Škrabe) u ožujku 1992., Blue Christmas doživio je i svoju splitsku verziju iste godine u izvedbi Borisa Dvornika i Ilije Zovka u režiji Vlatka Perkovića.

  Tajna popularnosti Škrabina kratka, ali vrlo pitka i sadržajno inspirativna teksta sasvim sigurno leži u tematici božićnoga vremena – adventskoga duha prožeta toplinom obiteljskoga zajedništva i prijateljskoga ozračja među ljudima. Glavni su likovi zagrebački dečki koji se nakon 30 godina uoči Božića sasvim slučajno susreću na ulici, a potom u prisnu razgovoru prisjećaju zajedničkih srednjoškolskih dana, maturalca, prvih zaljubljivanja, nogometnih utakmica i glazbe koju su slušali. Specifični zagrebački idiom opuštajući je segment Škrabina teksta – osim autentičnosti, iz njega izvire ona dijaloška ležernost tipična za igrokaz, koji određenu priču ciljano smješta u najživopisniji oblik dramskoga kronotopa. Opuštajuća konverzacija dvojice nekadašnjih razrednih kolega u (Pipovoj) garsonijeri, na scenu dovodi dva potpuno suprotna karaktera: Borisa Dulića Pipu, staroga ženskaroša i mangupa, kazališnoga i filmskog redatelja koji iza sebe vuče propali brak, i Vlatka Miholjevića Doka, samozatajna intelektualca odškolovana u inozemstvu.

  Škrabe vješto gradi izazovni dramski sadržaj od uvoda, omeđena Dokovim spasilačkim pothvatom, kojim se Boris Dulić spasio od drugoga mogućega gipsa na nozi u godinu dana, preko iznenađujuća zapleta do sasvim neočekivana obrata i raspleta u duhu Božića, tj. iščekivanja utjelovljene Radosne Vijesti. Narodno potvrđene mudrosti: Zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju i Nije Bog mačka da odmah grebe najčešće su asocijacije koje se vezuju uz Pipovu, ne odveć ružičastu ispovijed strpljivu Doku: neke istine bit će izgovorene u pravo vrijeme, baš u vremenu predbožićne razbuđene empatije i dubljega čovjekova promišljanja o esenciji života.

  U najnapetijem dijelu igrokaza autor poseže za efektnim qui pro quo alatom: nasuprot Zvjezdani, neprežaljenoj Dokovoj platonskoj ljubavi iz tinejdžersko-adolescentskoga doba i neizgovorenu kamenu spoticanja između dvojice protagonista, isplivava jedan posve drugi zvjezdani lik. Marija Pomoćnica, Dokova vodilja u njegovu pastoralnu radu s ljudima, donosi badnjačku luč u mrak Pipove svakodnevice. Obratom Škrabin tekst pomalo skreće u žanr suvremenoga dramskog moraliteta, zadržavajući i dalje tipsku karakterizaciju likova.

  Jakov Sedlar posegnuo je upravo iz ovih razloga za filmskom adaptacijom koja pruža mogućnost produbljivanja karaktera jednoga antijunaka i njegova antipoda. No, nije samo složenost likova kriterij za razgranatiju filmsku priču nego je i sama ideja oprosta nešto što se u Sedlarovu filmu Fergismajniht (Ne zaboravi me) sasvim sigurno neće zaustaviti na činu osobna priznanja i trenutna pokajanja jednoga od dvojice glavnih aktera. Motiv povratka u Domovinu, nostalgične reminiscencije i pitoreskno oživljavanje Zagreba s kraja 50-ih godina prošloga stoljeća, samo su neki od dojmljivo prezentiranih sižejnih dijelova filma, koji nostalgično emanira ugođaj i mentalitet prošlih vremena. Stoga mu i pristaje njemačka verzija naslova koji je u vezi s cvjetnim leksemom spomenak. Na Filmskome festivalu u Puli (1996.) Sedlarova je romantična drama osvojila Zlatnu arenu za scenarij (Nino Škrabe) i ton (Mladen Pervan).

  

  Pročitajte sljedeći nastavak...

  ©Vesna Aralica, FILMOVI.hr, 28. prosinca 2025.

  Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija

Piše:

Vesna
Aralica