Zabavna pulp-avantura koja ne bježi od apsurda

The Assassin, sezona 1, Ujedinjeno Kraljevstvo, Amazon Prime, 2025.

  • Priča britanske televizijske serije The Assassin dovodi nas u okrilje roditeljskih kompleksa koje povezuje sa špijunskim i urotničkim narativima u neobičnoj fabularnoj kombinatorici, čiji je primarni cilj zabaviti gledateljstvo. Prolog prve epizode vodi nas u stereotipno prikazanu Bugarsku gdje plaćeni ubojica zaskače skupinu kriminalaca te ih sve odreda, uz poneku prepreku, lišava života, da bi u konačnici protagonistica izvukla iz džepa test za trudnoću te otkrila da je pozitivan. Prolog je pomalo bizaran jer se s pravom pitate: koji to plaćeni ubojica na opasan zadatak, tijekom kojega treba pobiti hordu bandita, nosi test za trudnoću?

    Potom se radnja otvara trideset godina kasnije na idiličnom grčkom otoku, na kojem Julie Green (Keeley Hawes) vodi monoton umirovljenički život, koji ne utječe dobro na njezinu psihu ili je problematična psiha  posljedica savjesti s obzirom na posao kojim se u prošlosti bavila. U posjet joj stiže tridesetogodišnji sin kako bi proslavili njegov rođendan, no njihov ionako ne osobito blizak odnos dodatno biva opterećen pitanjem identiteta Edwardova (Freddie Highmore) oca, što je pitanje na koje majka rezolutno odbija odgovoriti.

    Kao da složenost i težina obiteljske situacije nije dovoljno opterećenje za izmučenu protagonisticu pa joj se javlja i bivši poslodavac Damien Hammond (Richard Dormer) s ponudom da odradi posljednji i vrlo unosno plaćeni posao. Zadatak je vrlo jednostavan: treba ubiti djevojku koja se trenutačno nalazi na otoku. Operacija zbog oklijevanja plaćenice pođe po zlu, a Julie i Edward bivaju uvučeni u zamršenu spletku koja je obilježena velikom izmjenom lokacija. Radnja se proteže nizom lokaliteta, u rasponu od grčkih otoka preko Drača i albanske provincije do Atene, Pariza, Libije, Londona i Španjolske, te uključuju različite interesne skupine i pojedince, a povezuje ih Juliena prošlost.

    Britanska serija od šest nastavaka autorskoga dvojca Harryja i Jacka Williamsa (The Tourist, Fleabag) koristi često rabljeni motiv plaćenoga ubojice koji dobiva ponudu za posljednji i unosni posao koji kreće po zlu jer se ispostavlja da je posrijedi zamka u koju se protagonist treba uloviti. Odgovor na pitanje kome se zamjerio, najčešće se krije u prošlosti te u nekom od zadataka gdje nisu bili uklonjeni svi koji su trebali biti. Fabularna logika potom je oblikovana na premisi povezivanja profesionalnoga i privatnoga života pa nepoznanica iz prošlosti uključuje i osobne aspekte protagonistova ili protagonističina života. Williamsovi navedeno odmah naznačavaju činom Edwardova posjeta majci te otvaranjem pitanja očinstva pa gledatelj počinje pretpostavljati da je odmazda prema majci vezana uz sinovljevo porijeklo, tim više što ona ni pod koju cijenu ne želi razgovarati o ocu.

    Sama priča stoga nije osobito originalno postavljena, no dinamika odnosa Julie i Edwarda scenaristički je dobro riješena, posebice njihova dijaloška prepucavanja, te predstavlja najuspjeliji segment ostvarenja. Serija ne tendira biti ozbiljno i intelektualno nabijeno djelo, što nužno ne mora ništa govoriti o njezinoj kvaliteti, nego akcijski intoniranu okosnicu nastoji prožeti humornim elementima. Stoga dolazi do sraza dvaju pristupa svijetu. Majka je umorna te ozbiljna, nastoji držati distancu prema okruženju te ne zna kako pristupiti sinu. Keeley Hawes (The Durrells) dobro je dočarala Julie Green, napose svojim suzdržanim držanjem te često naprasnim reakcijama naspram ljudi iz okoline. Vješto povezuje problematiku nekonvencionalnoga zanimanja te roditeljske funkcije, često balansirajući na granici osobe iz susjedstva i superjunakinje. Edward je naspram nje nježan i pristojan čovjek kojeg muče brojni problemi, no nastoji im pristupiti s vedrije strane. Na brojne majčine propuste ili postupke reagira duhovitim opaskama koje priči daju potrebnu dozu humora. Freddie Highmore (The Good Doctor, Bates Motel) vrlo je dobro utjelovio sina koji nosi dječački, nevin šarm te traži odgovore na nepoznanice koje su mu obilježile život.

    Fabula je dinamično vođena a gledatelji su neprestano izloženi brojnim obratima od kojih su mnogi nategnuti te ne nužno uvjerljivi, primjerice činjenica da se Edwardova zaručnica Kayla Cross (Shalom Brune-Franklin) također igrom slučaja zatekla na otoku. Najčešće se preko sumnjivih plot twistova prelazi u uvjerenju da zbog dinamizma radnje gledatelji neće obraćati previše pažnje na njihovu plauzibilnost. Libijski podzaplet s Jasperom de Voogdtom (David Dencik) kao fabularni luk nije najspretnije uveden u cjelinu te je priča mogla proći bez njega uz neznatne izmjene. Kako se priča primiče vrhuncu, obrati postaju neobičniji. Navedeno cjelini daje svojevrsnu pulp notu, gdje se razni senzacionalistički događaji odigravaju kao u nekakvom surealnom akcijskom zabavnom parku, a plaćeni ubojice suvereno šetaju europskim metropolama ostavljajući za sobom brojne leševe. Navedeno smo mogli očekivati od Harryja i Jacka Williamsa, jer su u vrlo dobrom The Tourist pokazali da vole iščašene zaplete.

    Vrhunac pulp dojma predstavlja pojava danas pomalo zaboravljene Gine Gershon, koja je sredinom devedesetih godina prošloga stoljeća bila jedna od glumačkih nada Hollwyooda, ponajprije zbog dva oprečno prihvaćena filmska ostvarenja. Prvo je nastupila kao plesačka zvijezda u kulturnom i skupom promašaju Showgirls (1995) Paula Verhoevena (Robocop, Sirove strasti), koji predstavlja jedan od vrhunaca filmskoga trasha s kraja prošloga stoljeća; a potom i u hvaljenom prvijencu The Bound (1996) sestara Wachowski (Matrix). Gershon utjelovljuje ultimativnu negativku u priči – Marie Bertrand, koja je u potrazi za Edwardom iz razloga koji ovdje ne mogu napisati a da ne otkrijem pojedine aspekte zapleta koje ne bih smio. Serija Marie tretira kao hiperboliziranu osvetničku ratnicu koja ne preza uništiti sve što joj stane na put ostvarivanja njezina nauma te predstavlja poveznicu između prošlosti i sadašnjosti protagonista, a glumački manirizam Gershon gotovo joj daje parodičnu crtu.

    The Assassin, ako pređete preko ishitrenih dramaturških rješenja i nelogičnosti, predstavlja zabavno i duhovito ostvarenje, stilski dopadljivo riješeno i raskošno producirano, koje neće razočarati žanrovske obožavatelje.

    ©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 1. veljače 2026.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji