Žrtva koja je nadživjela stoljeća
Diva, red. Branko Perić, BiH, 2025.
-
Nakon međunarodnoga predstavljanja u sklopu Marché du Film u Cannesu, u svibnju prošle godine, i svjetske premijere u Mostaru (rujan 2025.), splitska premijera biografsko-povijesnoga filma Diva upriličena je u Domu hrvatske vojske 26. veljače 2026. pod pokroviteljstvom Splitsko-dalmatinske županije u suorganizaciji splitskoga Ogranka Matice hrvatske, Udruge studenata Herceg-Bosne iz Splita, Hrvatske udruge Benedikt i Zavičajnog društva Zavalim. Potresna priča o Divi Grabovčevoj privukla je izniman broj gledatelja: mnogi su 90-minutnu projekciju o djevojci-heroini, ramskoj mučenici, ispratili i na nogama. U stvaranju ovoga zahtjevnoga filmskog projekta bračni par Perić inspiraciju je potražio ne samo u narodnoj predaji, koje već tri stoljeća čuva uspomenu na varvarsku mučenicu, nego i u drami Diva Grabovčeva fra Blage Karačića. Perićev film o ramskoj djevojci iznimne ljepote, koja je život žrtvovala zbog kršćanskih ideala, odbivši prošnju imućnoga Tahir-bega Kopčića, više je od igranoga filma jer narodnu legendu uzvisuje do ranga povijesne činjenice – znamena i opomene budućim pokoljenjima. Dokumentaristički pristup skladno je povezan s estetikom igranoga filma: autentičnim oživljavanjem 17-stoljetnoga Bosanskoga Kraljevstva i njegova življa, raspršena po vrletima i gudurama zemlje koja šaptom pade pod otomanskom silom 1463., filmskim jezikom ispričana je tragična sudbina nevine seoske djevojke, mučki ubijene na Vran planini, u predjelu Kedžari, gdje danas, i nakon više od tri stoljeća, vjernici hodočaste na njezin grob. Osobu Ćire Truhelke, arheologa koji je i znanstveno potvrdio Divin zagrobni dom, na početku filma utjelovljuje Valentin Perković.
Ono čime film Diva na prvu osvaja, zasigurno je dijakronijski pristup društvenim prilikama, potom minuciozna, ali nipošto pretenciozno rasvijetljena etnografija Bosne, njezina društvenoga ustroja i mentaliteta. Patrijarhalni svjetonazor, neovisno o njegovoj provenijenciji, zorno je predočen kao vrlo surov duh vremena u odgoju, ne samo ženske već i muške djece. Ipak, Divinu kršćansku obitelj, kojoj je na čelu siromašni gazda Luka, resi sloga i parlamentarnost u donošenju bitnih odluka za život, za razliku od bogatih Kopčića, opterećenih egom i ugledom.
Iako je u Perićevu filmu sama priča bitnija od glumačkih ostvarenja, izdvaja se Ornela Vištica u ulozi naslovne junakinje u apsolutno svim vidovima glumačke izvrsnosti: skladnu fizičku poistovjećenost s Divinim gracioznim likom upotpunjuje autentično zrcaljenje njezina čvrsta karaktera i kristolike nepokolebljivosti u čuvanju duhovne čistoće. Iz Divinih očiju izvire vjerski sjaj, a govor joj je pun kreposti i mudrosti („Nitko ne treba gaziti ono što su ga učili ćaća i mater. Beže, ne budali!“), neprihvatljivih posesivnome i bahatome Tahir-begu, kojega je u površnosti i karakternoj odbojnosti utjelovio Luka Mamuza, iako bez dubljega nijansiranja. „Ili Ona ili nijedna druga“, riječi su vodilje mladića, i sama žrtve patrijarhalnoga odgoja. Imućni Džafer-beg Kopčić (suživljeno ga je odigrao Mugdim Avdagić) predstavljen je kao loš roditeljski primjer sinu, sviklu na ćaćinu oholost („Đe će Kopčić ženit' kršćanku?“), ali i spremnu suprotstaviti se ocu u svojoj svojeglavosti.
Uz Ornelu Višticu, koja se izdvaja gotovo posvećenom glumom, težak položaj žena onoga vremena briljantno su utjelovile i ostale glumice (naročito su lijepi kolektivni prizori čuvanja blaga i pjevanja narodnih pjesama) od kojih se posebno izdvajaju Faketa Avdagić, u ulozi razumne Kopčićeve žene Zejne, Diva Perković u ulozi pastirice Danice i Ana Popović u ulozi osramoćene i ostavljene Mande. Ono što povezuje imućnu Zejnu, u svilu i kadifu odjevenu, i jednostavne seoske djevojke, podređenost je muškarcima koji odlučuju o njihovim sudbinama. No u tu se paradigmu Diva kao tribun ženskog buntovništva ne uklapa jer razmišlja ispred svojega vremena. Vištica maestralno „dohvaća“ njezinu konstruktivnost i iznimnu inteligenciju u iskušavanju Tahir-bega, koji se u razgovoru ne odmiče dalje od puke slatkorječivosti. „Ajmo u Dubrovnik, odreci se svojega bogatstva pa ćemo živit' k'o slobodni ljudi“, Divine su riječi, njezina „osobna iskaznica“ i misija za očuvanje onoga tako žuđenoga prostora ženske slobode u svijetu muške dominacije.
Njezin se lik stoga lako i sagledava kroz prizmu grčke tragedije, no idejni segment nadvisuje i samu njezinu sudbinu otkupiteljskog karaktera: Diva je simbol ženskog stradanja, inkarnacija ženskog martirija koji pobjeđuje zlo. Ona je metonimija borbe za ženska prava, ali i primjer zdrave duhovnosti, usmjerene na caritas (najvrednije što ima, ona daje osramoćenoj Mandi) i molitvu. Lijepa i senzibilna Lukina kći ostaje dosljedna svojim idealima, dočim Tahir-beg ostaje trajno zarobljen mržnjom – ona će mu gurnuti mač u ruke, od kojega će i sam jednoga dana stradati.
Filmski narator stalno podsjeća na surovost 17-stoljetnoga vremena, u kojemu je malo mjesta za oprost - Oko za oko, zub za zub duboko su ukorijenjeni u životnu filozofiju kao glavni pokretači. Ipak, kadrovi obiteljske harmonije kakvu nalazimo pod skromnim krovom Lukina planinskoga kućerka, bude nadu, kao da su nagovještaj dolaska nekih mirnijih i pitomijih vremena.
Mladen Vulić uživio se u ulogu ne odveć komunikativna seoskoga čovjeka, zaštitnički nastrojena prema odvažnoj kćeri. Očevo pomračenje uma nakon Divina brutalna ubojstva jedna je od najzahtjevnijih glumačkih dionica – Mladen Vulić ju je iznio specifičnim senzibilitetom očajna i neutješna čovjeka. Valja spomenuti i Ivana Šagolja, srčana i emotivna u oživljavanju lika Arslan-age, Lukina kuma i osvetnika Divine smrti, i samoga duboko tragična u hamletovskoj nemoći da pobijedi zlo. I tu završava priča koja, dakako, nije mit već Božja objava u narodu, duboko ukorijenjena u njegovo pamćenje kao opomena i ohrabrenje budućim naraštajima.
Perićev film o Divi Grabovčevoj nije tek povijesno-biografski film, u svojoj je naravi moralno-poučnoga karaktera u više segmenata i opomena svakome čovjeku, neovisno kojemu narodu ili vjeroispovijesti pripadao, putokaz za život i istinsko svjedočanstvo pouzdanja u Božju ljubav. Glazbeno i vizualno dojmljiv, u prvi plan stavlja poštovanje žrtve: Diva koja čuva blago na obrancima Varvare, i sama je ono „janje“, pomazanik i Božja odabranica.
... Diva, Diva Grabovčeva
Zauvijek na Nebu sja
Teče voda Hercegova
Tamo gdje bi njezin kraj...
©Vesna Aralica, FILMOVI.hr, 4. ožujka 2026.
