Podrum kao zlokobno mjesto potisnute traume
Trenutak nestajanja (Weapons), red. Zach Cregger, SAD, Amazon Prime, 2025.
-
Za osobu koja je karijeru gradila u komediografskom okruženju, krenuti u redateljske vode u žanru horora čini se kao neobičan odabir. Nakon dvije komedije i desetogodišnje redateljske pauze tim je putem zakoračio Zach Cregger da bi pažnju na sebe skrenuo hororom The Barbarian (2022) s Georginom Campbell, Billom Skarsgårdom i Justinom Longom u glavnim ulogama. Cregger je ujedno potpisan na uratku i kao scenarist, a njegova je priča imala dostatnu dozu originalnosti da ostvarenju osigura mjesto iznad prosjeka mahom nemaštovite žanrovske produkcije koja se umarala silnim nastavcima i prepravcima. Iako je krenuo od žanrovskoga tropa kuće na kraju ulice, koja krije zlostavljačko-incestnu tajnu te sumanutoga zlostavljača, njega je preradio specifičnim uporabom društveno-ekonomskoga konteksta. Radnju je naime smjestio u posrnuli Detroit, u kojem protagonistica, došavši na razgovor za posao, iznajmljuje smještaj putem Airbnb-a, a u gradskom kvartu koji je zasigurno vidio bolje dane. Priča o jednoj kući na kraju naselja o kojoj svi govorkaju ovdje je povezana sa strahovima i paranojama od iznajmljivanja turističkoga smještaja, koji su potaknuti brojnim bizarnim incidentima vezanima uz platformu Airbnb. Protagonisti se moraju spustiti te suočiti s podzemljem kuće, koje djeluje kao svojevrsno nesvjesno koje sakriva priče o prošlosti. Likovi se pritom trebaju uhvatiti ukoštac s avetima zlostavljanja i traumi, koje autor smješta u rodni kontekst, što je djelu priskrbilo kompleksnija tumačenja od pukoga žanrovskog ostvarenja.
Creggerovo recentno ostvarenje Weapons (2025) svakako je nastalo na tragu prethodnika te u njemu redatelj ponovno spaja žanrovsko naslijeđe s maštovito uobličenom pričom, koja je ponovno vezana uz trop kuće. Ona se iz prostora koji predstavlja zaštitu i sigurnost pretvara u klopku te područje terora koje rezultira traumom. Za razliku od The Barbairan, koji je secirao urbanu propast, Weapons priču smješta u suburbiju te sagledava njezine prijepore i strahove, a pritom podrum ponovno djeluje kao sukus priče.
Radnja se otvara voice overom djeteta, koje prepričava zbivanja u svojoj osnovnoj školi i gradiću, a koja su se odigrala u nedavnoj prošlosti. Događaj, koji je rezultirao opsežnom policijskom istragom koja nije urodila plodom, kaže drugostupanjski pripovjedač, kako bi se izbjegla javna sramota i prozivanje odgovornih za nesposobnost, doslovno je izbrisan iz javnoga pamćenja kolektiva. Naoko neznatan detalj bitno nas upućuje u narav priče, koja se bavi javno potisnutim događajima koje zajednica nije uspjela adekvatno proraditi, što nas ponovno dovodi u okrilje traume i njezinih posljedica, u ovom slučaju za malu sredinu. Podrum pritom kao središnje mjesto misterije ostvarenja djeluje kao prijeteće i zlokobno mjesto koje osim fizičkih odrednica sadrži i snažnu psihološku dimenziju.
Fabularni okidač predstavlja nestanak sedamnaestoro djece koja su pohađala isti razred u osnovnoj školi u Maybrooku u Pennsylvaniji, a trag im se gubi u dva sata i sedamnaest minuta u noći kada su napustili svoje kuće te krenuli u nepoznatom smjeru. Da situacija bude još bizarnija, samo jedan učenik – Alex Lilly (Cary Christopher), iz nepoznatih razloga nije nestao te se sljedećega jutra pojavio na nastavi. Cilj je priče, naravno, otkriti što se dogodilo, no redatelj i scenarist Cregger, koji motiv kuće isprepliće s prepoznatljivim žanrovskim stalnim mjestima poput uljeza i intruzije povezanih s okultnim silama, vješto uspijeva postaviti priču. Time izbjegava zamku predvidljivosti i očekivanosti. Naspram toga živopisno ostvaruje i oblikuje atmosferu bizarnosti koja prati temeljni događaj.
Weapons gradi mozaičnu narativnu strukturu u kojoj se isti niz događaja sagledava iz pet različitih perspektiva. Prva pripada učiteljici Justine Grandy (Julia Garner), koja se mora suočiti s optužbama zajednice da je kriva za nestanak djece dok istodobno nezavidnu situaciju u kojoj se našla pokušava ublažiti alkoholom. Njezin najveći oponent Archer (Josh Brolin), uz kojega je vezana druga perspektiva, otac je jednoga nestaloga djeteta. Smatra da Justine zna što se dogodilo, a s obzirom na to da je nezadovoljan tijekom i rezultatima policijske istrage, nastoji provesti vlastitu. Iako su on i Justine u početku sukobljeni, ubrzo zajednički kreću u istragu, povezujući svoja saznanja. Paul (Alden Ehrenreich), kojem pripada treća perspektiva, policajac je i Justinin bivši dečko, očito nezadovoljan u trenutačnoj vezi, a kojega egzistencijalno nezadovoljstvo gura u nove neprilike. Slučajan susret s ovisnikom Jamesom (Austin Abrams), kojem pripada četvrta perspektiva, dovest će ga u izravniji odnos sa slučajem. Naime, u Jamesovoj priči protagonist se nađe u spornoj kući te uviđa da se tamo događa nešto neobično. Strateški je na kraju smještena posljednja perspektiva koja pripada Alexu te nam otkriva što se uistinu u njegovoj obiteljskoj kući događalo.
Cregger prikazuje iste događaje iz različitih vidokruga te time priču nadopunjuje novim detaljima, što predstavlja temeljan postupak poticanja narativne progresije. Detalji koji se pritom otkrivaju presudni su za gledateljevo slaganje mozaika priče te uspijevaju zamaskirati činjenicu da sama nepoznanica nije toliko intrigantna niti originalna. Upravo je dramaturško poigravanje te specifično slaganje narativne strukture čimbenik koji doprinosi stvaranju napetosti i iščekivanja dok istodobno nastoji odagnati razrješenje nedoumice.
Redatelj je poprilično efektan u stvaranju dojma jeze i terora, primjerice mizanscenska rješenja u scenama koje se odvijaju u Alexovoj kući stvaraju opipljivu i upečatljivu atmosferu, a posebice činjenica da neprestano imamo dojam kao da gledamo neku surealnu inačicu suburbije. Pritom je atmosfera strave i jeze prožeta humorom, što rezultira bizarnim razrješenjem priče u završnici kada negativka biva krvavo kažnjena za svoja postupanja. Amy Madigan (Twice in a Lifetime, Field of Dreams) odlična je u ulozi tetke Gladys, koja preuzima funkciju vještice iz bajkovitih narativa u priči koju Cregger tretira kao bajku premještenu u suburbijski kontekst, čiji je cilj propitati malogradsku uređenost.
©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 6. ožujka 2026.
